Povrće koje se bere tokom zime

Kelj pupčar, prokelj, briselske prokulice

Deo iz knjige:

Gajenje povrća od A do Š – knjiga

Ovo neobično povrće osvaja trpeze i sve se više gaji u organskim baštama. Zove se još i prokelj ili briselske prokulice. Ova biljka predstavlja varijetet kupusa čiji divlji predak raste u Sredozemlju.

Za razliku od kupusa ili srodnika kelja, kelj pupčar ima 40 do 100 pupova (glavica), obima 1–4 cm, koje izrastaju u pazuhu listova. Stabljika može dostići visinu i do 100 cm.

Glavice mase 3–10 g imaju bolji ukus ako ih uhvati prvi mraz, a u našim baštama ostaju do proleća.

Kelj pupčar je bogat mineralnim materijama (kalijumom, magnezijumom, gvožđem) i vitaminima, posebno provitaminom A. Male glavice su izuzetno hranljive, bogate proteinima i ugljenim hidratima, i od njih se spremaju razna jela. Mogu se i kiseliti. Kao i ostale kupusnjače, kelj pupčar odličan je antioksidans, ali i veoma kvalitetna hrana za oslabljen organizam.

Saznajte više o Školi organskog baštovanstva

Odrasla biljka je veoma otporna na mraz i hladne uslove, tako da se gaji za jesenju i zimsku berbu. Raste dugo i zauzima leje na duže vreme.

Za gajenje kelja pupčara treba odvojiti leje koje se neće obrađivati u kasnu jesen, jer ove biljke ostaju preko cele zime napolju, a sadi se od polovine jula, nakon graška, šargarepe, crnog luka i drugog već ubranog povrća.

Kelj pupčar se uzgaja na isti način kao i kupus. Rane sorte se rasađuju na međuredni razmak 50–70 cm i na 40–60 cm među biljkama u redu.

Biljke su dosta visoke i na vetrovitim pozicijama treba ih zaštititi ograđivanjem, podupiranjem ili nagrtanjem zemlje oko stabljike.

Kelj čuvati od plamenjače, lisnih vaši, leptira kupusara, kupusne kile, puževa i kupusne sovice.

Glavice kelja pupčara beru se postepeno, od oktobra do polovine decembra, pažljivim odsecanjem glavica od osnove prema vrhu. Treba voditi računa da se ne povrede listovi i stabljika. Glavice se mogu povaditi odjednom, ili možete, ukoliko bašta nije blizu ili je veoma hladno, izvaditi celu biljku sa korenom i držati je u kanti sa vodom. Prinos: 1,5–3 kg/m².

Preuzeto iz knjge: Gajenje povrća od A do Š, autor Snežana Ognjenović

About Snezana Ognjenovic

Autor bloga je Snežana Ognjenović, dugogodišnji promoter i predavač iz domena organske poljoprivrede i instruktor organskog baštovanstva. Od 1991. godine proučava i praktikuje biološko gajenje povrća i voća. Autor je programa "ŠKOLA ORGANSKOG BAŠTOVANSTVA" koja se sprovodi od 1996. godine. Iste godine ulazi i u svet izdavastva sa prvom knjigom „Gajenje povrća s ljubavlju”. Do danas, autor je velikog broja priručnika iz domena organske proizvodnje i baštovanstva. Predsednica je udruženja "Centar za promociju i edukaciju - ORGANSKA BAŠTA" koje promoviše organsku poljoprivredu kroz rad sa baštovanima, proizvođačima i potrošačima. Član je UO Nacionalnog udruženja za razvoj organske proizvodnje "Serbia Organica". More Posts

UA-96174983-1